2015-11-19 08:06:46

Videokonferencija za Vukovar

U ponedjeljak 16. studenog 2015. pripala nam je po šesti put iznimna čast da ponovo sudjelujemo u videokonferenciji u 6.Satu povijesti za grad Vukovar s ovogodišnjom temom Iseljena Hrvatska. U učionici Engleskog jezika točno u 10,00 sati započelo je spajanje 19 osnovnih škola sa školom domaćinom, Osnovnom školom Dragutina Tadijanovića iz Vukovara, a sve je osigurala organizacija Carnet. Mladi voditelj Hrvoje iz vukovarske osnovne škole vodio nas je kroz zanimljiv, a nadasve vrlo osjećajan i hvale vrijedan program. Na samom početku pozdravio je i pozvao g.Mate Granića da svim osmašima, u svih 19 škola uputi pozdravnu riječ. Poruka Mate Granića bila je usmjerena prvenstveno na Vukovar koji je, naglasio je, simbol herojskog otpora, iznimno humana i da se nikad ne smije zaboraviti. Govorio nam je i o njegovom angažmanu te krvave 1991. godine. Za našu su školu govorile Marija Gazilj iz 8.c razreda te Nika Devčić iz 8.b razreda uz prezentaciju koju su mogli vidjeti svi uključeni u videokonferenciju. Cijeli je program završio u 12,10 sati, a sutradan su naši učenici na glavnom lošinjskom trgu dali doprinos paljenju svijeća za žrtve grada Vukovara, kao i za sve žrtve Domovinskog rata.
 

Izlaganje učenika:

VI. Sat povijesti iz Vukovara – Iseljena Hrvatska

Pozdravljamo školu domaćina, OŠ Dragutina Tadijanovića iz Vukovara i sve škole koje su danas, zajedno s nama, u ovom povijesnom satu o gradu Vukovaru i u spomen sjećanja na Domovinski rat.

U današnjem izlaganju za 6. Sat povijesti, a – da se ne bi zaboravilo, pod temom Iseljena Hrvatska govorit će Nika Devčić i Marija Gazilj u ime svih osmaša naše škole.

Pripremili smo prezentaciju i kratko izlaganje o pomoći iz dijaspore koja je stizala na naše otoke, Cres i Lošinj, te kako su i naši mještani pomagali prognanicima iz svih dijelova Republike Hrvatske pa i vašim prognanicima iz grada Vukovara.

Pokreće se prezentacija

Već tijekom ljeta 1991. godine na naš otok pristižu prvi prognanici iz šire okolice grada Vukovara. Pristižu u velikom broju i pronalaze utočište i u našem gradu Malom Lošinju te u susjednom Velom Lošinju. Važno je napomenuti i visoku brojku od 7500 prognanika što je bilo jednako, a i više trenutnom broju stanovnika u našem gradu. Mnoga su naša poduzeća izašla odmah ususret, a osobito naše lokalno poduzeće Jadranka d.o.o. , smjestivši prognanike u hotele, Helios i Auroru. U našoj uvali Čikat organiziran je i prihvatni centar, a mnoge su naše obitelji prihvatile i smjestile prognane obitelji u svoje apartmane. U Velom Lošinju je mnogo njih bilo smješteno u našem poznatom Lječilištu, u vilu Mignon te u odmaralištima, Zlatokrilu i Betaniju.

U neprestanom radu lošinjskog ogranka Crvenog križa pokrenuta je Služba traženja, odnosno svakodnevno traženje i pokušaji sastavljanja rastavljenih obitelji.

Ono na što smo posebno ponosni je i prihvat cijele Osnovne škole iz Topuskog, svih njezinih učenika i učitelja koji su i u ratnim uvjetima, nastavili s učenjem i radom. Bili su smješteni u Lječilištu u Velom Lošinju.

Na području našeg grada odmah se pojavilo mnogo volontera, njih 120, koji su neprestano radili pod okriljem lošinjskog Crvenog križa, a isto se tako mnogo naših mještanki aktiviralo u rad lošinjskog Caritasa.

Ništa navedenog ne bi bilo moguće da i u naš grad nije svakodnevno pristizalo mnogo donacija, a ponajviše iz Zapadne Europe (Italije, Švicarske, Njemačke, Austrije, San Marina i Velike Britanije. Velika pomoć stizala je i iz Amerike.

Donirana je, prije svega, novčana pomoć, a potom hrana, odjeća i obuća, lijekovi i higijenske potrepštine.

Humanitarne organizacije koje su u svemu prednjačile bila je organizacija UNHCR (uenhaceer), Croce Rossa Italiana, (Crveni križ iz Italije iz Luga) te Caritas iz Austrije, Švicarske i Amerike.

Važno je napomenuti da su iseljeni Cresani i Lošinjani iz Amerike u vrijeme Domovinskog rata donirali rendgen Domu zdravlja Mali Lošinj.

Usred svih humanitarnih organizacija valja posebno istaknuti dva imena, dva velika dobročinitelja, velečasnog Đordana Belanića i šefa policije iz Italije Roberta Fakanija.

Velečasni Đordano Belanić je rodom s otoka Ilovika, otočića južno od otoka Lošinja, a koji je 1992. godine osnovao veliku humanitarnu organizaciju u Americi, u New Jerseyu pod nazivom Hrvatska humanitarna djelatnost. On sam je sa svojom organizacijom doveo 400 kontejnera humanitarne pomoći za prognanike i izbjeglice Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Usto je stipendirao tristotinjak djece s 50 američkih dolara mjesečno.

Drugi spomenuti dobročinitelj je svakako načelnik policije Roberto Fakani iz pokrajine Bassa Romagna (Basa Romanja), iz Luga u Italiji. On sam je svakog vikenda kamionom s humanitarnom pomoći dolazio u Mali Lošinj te ga valja istaknuti kao pojedinca koji je u vrijeme Domovinskog rata najviše donirao.

S ovim dobročiniteljem završavamo naš doprinos Povijesnom satu za grad Vukovar i šaljemo tople pozdrave s našeg otoka Lošinja.

Prezentaciju možete pogledati u privitku, dok slike možete pogledati ovdje.


Osnovna škola Maria Martinolića Mali Lošinj